»Život izdanka«, Galerija »AZ« HKZ - Hrvatsko Slovo, Zagreb , 2017/2018.
Isklijat će mladica iz panja
Jišajeva,
izdanak
će izbiti
iz njegova korijena.
Na
njemu će duh Jahvin počivati,
duh mudrosti i umnosti,
duh
savjeta i jakosti,
duh znanja i straha Gospodnjeg,
Izaija 11, 1-2
Navedeni tekst iz Biblije, iz
knjige proroka Izaije slikar Marijan Jakubin priklanja svom vjerskom uvjerenju i
umjetničkom nadahnuću uzimajući ga kao moto izložbe, te želeći slijedom slika
apstraktnog karaktera pod nazivom „Život izdanka“ naznačiti put i način dolaska
Spasitelja, oblikujući sadržaj djela vitalitetom forma s promišljenim gradivnim
elementima. Izaija spominje Jišaja (Jeseovo stablo), oca Davidova, pretka
Kristova. Isus je najavljen mladicom, od Jakubina doživljenim izdankom
uklopljenim slikarskom dinamikom u tematiku svojevrsnog poliptiha. Likovne
značajke jedna su od sastavnica u ukupnosti dojma, u rastu duhovnosti motiva, u
najavi Božjeg dolaska i prisutnosti na zemlji. Jakubin na temu Božića, u užem i
širem smislu, odgovara bez ikonografske doslovnosti, figurativnosti bilo koje
stilske odrednice, već organičkim oblicima i onima približenih znaku polazi od
jezgre života, od i do svetosti same. Zanimljiva je geneza izložbe, preobrazba
ishodišne slike varijacijama na temu, s bogatstvom različitog u srodnom (na
prvom koraku i identičnom). A i sama datacija slika je neobična, 1974. – 2017.
Razlog leži u činjenici što je čitav ciklus nastao na potki grafike „Izdanak“
od prije četrdesetak godina, a koja je nudila mogućnost kreativne nadogradnje.
Jakubin logično povezuje nova zanimljiva likovna htijenja sa sintezom svojih
ranijih stvaralačkih faza. U slikarskim ciklusima konstantno propitkuje pitanja
ishodišta, postojanja, smisla, upućenosti, opredmećujući tvarnost slike
slojevitošću partikula, prividnim nemirom u skladu linija i čitkim ravnim
crtovljem definiranih svjetlom. Karakter tkiva slikarske površine ima i
simboličnu konotaciju u izjednačavanju pokretljivosti likovne zbilje sa snagom
duhovne ljepote, uzdignućima do veličajnosti transcendentalnog. Također
kumuliranošću svjetla u linijama okruženih godovima boje govori se o sjaju
svetosti. Ranije samosvojne Jakubinove faze „Gen“,“Nazočnost bijele crte i
nazočnost svjetla“,“Meditacije“, „Trag geste“,
„Mistika življenja“, pa i „Pjesma stvorova“ osjećaju se u poetičnosti
svih djela na izložbi. Ne radi pretjerane liričnosti već slutnje
meditativnosti. I radosti koja iz nje proizlazi. A razina likovne uzbudljivosti
ne ovisi o manje – više sretnom adiranju pojedinih oblikovnih „citata“, već
nalaženju nutarnje mjere dodira gdje i različitost ekspresivnog krika i
pritajene tišine stvara sadržajno jedinstvo. A silueta likovne dotjeranosti i
asocijativne otvorenosti okružuje plohe u nizu grafičkih listova, s razložnim
mijenama stupnjeva kolorističke uzbudljivosti. Jakubin gibljivim silnicama
forme čitavoj površini potenciranoj nitima razigrava oblikovnu zvučnost
glavnice slike, ulazeći „motivom“ u prostor vertikalnog uzleta, uravnotežujući
kromatsku puninu i aktivitet bjeline.
Slikarske gradacije, znakoviti impulsi od izvornog vremena betlehemskog svjetla
dijalog su Staroga i Novoga zavjeta, produžen do današnjih dana. Marijan
Jakubin originalnim pristupom daje novu dimenziju prizorima sakralne tematike,
dajući joj ozračje suvremenog izraza, no istovremeno ne rušeći vezu s
tradicijom. Jer, konačno, tekst je iz Biblije vodilja je izložbe.
Stanko Špoljarić
 |
| Izdanak, 1974. |
Izlazak svjetla Gibanje svjetlosti
Protok vremena i odsjaj svemira u Izdanku
Prihvaćanje patnje Kiša svjetlosti
Mistika prožimanja Prihvaćanje križa
