– »Mrak u svjetlu – vremenski retrovizor«, 1972. / 2014

»Mrak u svjetlu – vremenski retrovizor«, 1972. / 2014. U spomen Ivanu Ladislavu Galeti,  Galerija Učiteljskog fakulteta, Zagreb, 2014.

Ivan Ladislav Galeta na otvorenju izložbe, Galerija Lotrščak, Zagreb, 1973.

Akademik prof. dr. Lovro Županović, prof. Vilko Gliha - Selan, Marijan Jakubin, prof. Mladen Veža (otvara izložbu) i prof. Božidar Antonić na otvorenju izložbe.

BITI SVJESTAN ŽIVOTA U KOJI SMO STAVLJENI
NE SVOJOM VOLJOM, GDJE NAM JE KRETANJE
ODREĐENO VREMENOM I PROSTOROM,
STVARA U NAMA SNAŽNU NAPETOST DVIJU SILA,
SUPROTNIH PO KARAKTERU JEDNAKIH PO
INTEZITETU.
ONA JE BIT ŽIVOTA, ALI NE I NJEGOVA SVRHA.
SLOBODNO JE ZAMISLITI DA TAJ ODNOS IMA
NEGDJE PREMA SREDINI
TOČKU,
GDJE PRESTAJU SVA DJELOVANJA,
GDJE SE SVOJIM NAJINTIMNIJIM DODIROM
SILE NEGIRAJU JEDNA U DRUGOJ, DA POSTOJI MJESTO
RAĐANJA TRENUTKA SLOBODE,
TRENUTKA OSLOBAĐANJA.
KAO UMJETNIK, MARIJAN JAKUBIN RODIO SE
ONOG TRENUTKA, KAD JE UZ MUKOTRPAN PROCES
ISTRAŽIVANJA, USPIO ODVOJITI OD SEBE
TAKVO STANJE I STAVLJA GA PRED SVOJA I NAŠA
OSJETILA DA BI JOŠ DUBLJE POKUŠAO UĆI
U SPOZNAVANJE SAMOGA SEBE.
ON JE JEDAN OD ONIH, KOJI SU SE USUDILI UĆI U
MRAK I OSJEĆA GA JEDNAKO VRIJEDNIM KAO I
SVJETLO, A POTREBAN MU JE DA BI POKUŠAO
OBUHVATITI ŽIVOT U CJELINI.
SVJESTAN JE DA JE RASPET, ALI NEUMORNA ŽELJA
ZA MOGUĆNOŠĆU SPOZNAJE, STVARA U NJEMU NOVU
SNAGU ZA PONOVNI POKUŠAJ, A INTENZIVNA TEŽNJA
ZA POTPUNIM SJEDINJENJEM,
POTKREPLJUJE NJEGOV STAV.

Ivan Ladislav Galeta

Predgovor izložbi iz 1973. godine

  

MRAK U SVJETLU – VREMENSKI RETROVIZOR

Razbuditi sjećanje na jednu samostalnu izložbu Marijana Jakubina pod naslovom „Mrak u svjetlu“,održane 1973. Godine, znači u povijesno – političkim i estetsko likovnim relacijama progovoriti o izložbenom projektu koji ni danas ne gubi ništa od svoje aktualnosti i doživljajne svježine. Upravo zbog semantičkoga i morfološkoga karaktera likovnih radova, kao i uvodnog teksta (Galeta), mi podešavamo povijesni retrovizor iz današnjega zora signalizirajući prostor vremenskoga odmaka kao određeni „privid“ u potrošenom da bi se jasno ocrtali konceptualni sadržaji  na recentnom obzorju. Gledajući unazad odjednom zrcalimo kompleksnost univerzalne poruke i svojevrsni  ideizam zračenja u sveobuhvatnom prostoru ljudske fizičnosti i metafizičnosti. Stoga, ograničenost znaka u smislu kromatskih formacija plošnine možemo locirati vremenom nastanka, ali se postavlja pitanje njegove izdržljivosti u vremenskom trajanju do danas. Opservirajući ove jednostavne činjenice razlogom se upitno postavljamo spram njezinog idejnog identiteta koji je oblikovni proces u vremenu onda, a danas zrcali li istom sugestijom graničnog zahtjeva za duhovnošću. Graničnog, jer vrijeme suspendira ponešto od aktualnih sadržaja u vremenu nastanka djela. Je li moguće jedinstvo sadržaja i forme jednakom snagom zadržati i vidjeti? U katalogu izložbe iz 1973. Nailazimo na prozno – poetski predgovor koji završava ključnom riječju „sjedinjenje“. Ona po Galeti stvara u nama snažnu napetost dviju sila. Tekstopisac dalje notira da taj odnos kreće negdje prema sredini – točki, gdje prestaju sva djelovanja do „trenutka oslobađanja“. Oprezno smo dekolažirali Galetin tekst kako bismo uvidjeli poziciju njegovih misli koje sažimaju osobni intuitivni srh, a koji na neki način grafički doziraju Jakubinovi radovi. Likovni radovi i tekst u vremenu nastanka dijaloški maskiraju aktualno gibanje u kavezu nacionalnoga identiteta koji je u potrazi za duhovnim izvorištem, težišnom točkom filozofsko vjerskim rješenjem, apodiktičkim konzervansom. Fokusiramo li se na tu prvu izložbu temperirano je odredište socioloških relacija onog vremena te uviđamo smisao naslova same izložbe. Mrak u svjetlu i danas u Jakubinovim radovima proživljava crninu ravnomjerne gustine dok njezine granične zone ne „krvare“ oštrinom brida već  minimalističkim tonskim prijelazom aktiviraju pozađe svjetlosti. Likovni učinak utemeljuje opozicijske točke u jedinstvu. Od tuda su i bljeskovi kao svojevrsna metafizička rezonanca unutar mase crnila. Sada tek naš retrovizor može premostiti vremenski jaz između 1973. i 2014. godine, budući da su sadržaj i forma razodjenuti od sociološkoga balasta, progovarajući samostalno o fizičkom i metafizičkom smislu života.

Danijel Žabčić

Prof. art. Danijel Žabčić otvara izložbu u Galeriji UF, 2014.

S otvorenja izložbe