"Misterij otkupljenja", monografska izložba slika uz 50. obljetnicu stvaralaštva, dvorana pastoralnog centra župe Sv. Leopolda Mandića, Ljubljanica - Voltino, Zagreb, 2023.
Predgovor
Misterij otkupljenja
Izložba Marijana Jakubina,
kojom ovaj polivalentan umjetnik nastavlja obilježavati 50. obljetnicu likovnog
stvaralaštva, predstavljajući dio svog bogatog likovnog opusa u dvorani
Pastoralnog centra crkve sv. Leopolda Mandića, Ljubljanica – Voltino, ne nosi
slučajno naziv Misterij otkupljenja. Nije to tek iz razloga postavljanja
i blagoslova najnovijeg Jakubinovog djela, 50 m2 velikog vitraja Povijest
spasenja, već zbog toga što se u životu i službi istinskih Božjih slugu
kakav je neosporno bio patron ove crkve, otajstvo otkupljenja čudesno
razotkriva i dobiva svoj puni smisao.
Mistika našeg življenja izvorište nalazi upravo u
misteriju Božjeg otkupljenja. Ono se tiče svakoga od nas, a primjeran život
svetaca koji zrcali svu plodnost i ljepotu posvećenja treba nam biti poticaj i
poziv na jednaku svetost, na život po primjeru Isusa Krista. Tu istinu, poniznošću
služenja i dubokog razumijevanja grijeha, opasnosti koju on ima po čovjeka,
dokazuje sv. Leopold Mandić, jedan od najvećih i najpredanijih ispovjednika.
Usudio se shvatiti da tajnu otkupljenja možemo razumjeti samo ako smo spremni
spoznati misterij grijeha kao uzroka našega pada kojeg nam sam Bog objavljuje,
otkrivajući srž, posljedice i nesreću koje nosi, ali i rješenje koje se krije u
tajni otkupljenja, a proizlazi iz same Božje prirode. Grijeh, nastao
odbacivanjem Boga, kada sami sebe
proglašavamo svojim „bogom“, nadvladan je veličinom Njegovog milosrđa i ljubavi
prema palom čovjeku. Bog ga izvodi suprotno od uzroka pada, poniznošću i
poslušnošću. Uzima lik sluge postavši nama sličan, ponizan i poslušan Ocu do
smrti. Križem u savršenoj ljubavi i poslušnosti ubija smrt i grijeh u nama i
uzdiže nas u dostojanstvo djeteta Božjeg. U poslušnosti i poniznosti krije se i
tajna otkupljenja. Svećenici prožeti duhom poslušnosti važni su u djelu
otkupljenja. Oni ga u sebi nose i drugima pronose. Takav je bio sv. Leopold
Mandić. Takav je bio sv. Franjo Asiški, adoriran i u brojnim vitrajima i
slikama Marijana Jakubina. Ne čudi stoga što su sveci neizostavni i na ovoj
izložbi. Što oslikani „trenuci“ njihove svetosti stoje uz bok Božjoj muci i
otkupljenju – raspeću i uskrsnuću Isusa Krista. To je misterij našeg
otkupljenja. To je slikom „otkriven“ misterij otkupljenja Marijana Jakubina,
nagovješten u svakoj njegovoj formi. U raspukloj geometriji kugle, u
apstraktnoj morfologiji njegova Izdanka, u raskošnoj kolorističkoj
ekspresiji slikarske palete, u apstrahiranoj ili realističko jasnoj figuri
Kristova korpusa. Jer tijekom umjetnikovih pet stvaralačkih desetljeća,
figurativne i apstraktne forme događale su se istovremeno. Jakubin slika uljem
i akrilom, tušem i pastelom, izrađuje sliko-instalacije. Prihvaća se izrade oltarnih
slika i crkvenih vitraja. Redefinira i restrukturira vlastiti rad. Jedno od
drugog je nedjeljivo, jer se ne događa samo na formalnoj, već i na mentalnoj
razini, dovodeći elemente slike u neviđene suodnose. Pa je svejedno jesu li
apstraktnog ili figurativnog predznaka, jesu li namijenjene sakralnim
prostorima ili ne. Iako figuraciju češće odabire pri realizaciji monumentalnih
kompozicija u crkvenim prostorima, Jakubin pripada malobrojnima koji jednakom
snagom i izražajnošću pristupaju sakralnom na oba načina. To svjedoči o iznimnoj
osobnosti umjetnikove likovne sintakse, pristupa koji proizlazi upravo iz
individualnog, vlastitog doživljaja svijeta koji ga okružuje i onoga kojega
pronalazi u sebi. Ugrađujući u strukturu djela čistoću izražajnosti slike, čiju
vrijednost i potentnost neprestano revalorizira prijenosom univerzalnih
estetskih i vječnih duhovnih vrednota. Slike u kojoj se vizualizira, fizičkim
osjetilima nedohvatljiva, čovjekova duhovna dimenzija. Slike koja je produkt
intuitivnog i duboko proživljenog u kojem se prožimaju ljudsko i božansko,
bjelina i crnina, čvrste geometrijske forme i meke antropomorfne figure. Poput
plave kocke ciklusa Nagovještaj uskrsnuća ili Trenutaka oslobađanja - crne kugle koja anticipira buduće
stvaralaštvo akcentirano bijelom crtom, točkom ili kuglicom kao jezgrom iz koje
sve počinje. Od stvaralačkog početka (do danas) Jakubin znalački koristi
ikonografski repertoar, poigravajući se arhetipovima među kojima točka/bijela
crta/kružnica/kugla postaju vodeći motiv, to jest forma. Implementirajući je u
svoj izričaj, učinio ju je ne samo simbolom, već i dokazom vlastita
svjetonazora i svjesnosti Božje egzistencije u svemu što nas okružuje.
Jakubinova tematska realnost uvijek je bila vezana za čovjekovo izvorno
iskustvo. Za misterij našeg postojanja, za Mistiku življenja, kako
imenuje ciklus plavih fluida akcentiranih snažnim svjetlosnim bljeskovima. Oni
izranjaju iz crne i kobaltno plave pozadine, za Jakubina karakterističnih
kolora koji nam otkrivaju metafizička, duhovna značenja vizualnog djelovanja
koje počiva na meditativnom. No, koji sliku ne čine nimalo statičnom, već
naprotiv, nestalnom formom u dramatskim sudarima svjetla i pokrenute materije.
Jer sve je promjenjivo, podliježe kategoriji beskonačne vremenske protežnosti i
preoblikovanja. Sve je u neprestanom gibanju. Sve podliježe novoj valorizaciji
i redefiniciji. Kao i u ciklusu slika Život izdanka koje nastaju
nanošenjem boje na stare grafičke listove, što producira nove kolorističke
odnose i kontraste, zadržavajući kondenziranu zraku svjetlosti. Bijelu liniju
koja „fiksira“ i djela ciklusa Redefinicija postojanja. Te, više instalacije
nego slike, nastale su implementacijom stare slikarske palete kao materijalne
prisutnosti umjetnikove stvaralačke osobnosti i želje da vlastitu, već
etabliranu sliku reorganizira inputima novih materijala i tehnika ili pak
integracijom cijelih objekata, poput vlastitih paleta na kojima je miješao
boje, „gradeći“ svoje sakralne slike. Tako je sve u neprestanom ciklusu
nastajanja i nestajanja, gradnje i razgradnje. U mnogostrukim slojevima, u
unutrašnjosti, u njezinom bitku. Kao u simboličnom prikazu „ulaska kroz Krista“
nastalom implementacijom slikarske palete kao Tijela Kristova, ili u
otkrivanju mikro svijeta kolorističkih slojeva palete kroz 50 godina
stvaralaštva u Autoportretu s paletom 1971. - 2021. Slobodu gradnje
slike neslikarskim materijalima uočavamo i u slici Isusova smrt razdire
hramsku zavjesu, gdje se uranjajući u prostore Božjeg ulaskom kroz Krista,
susrećemo s izvornim iskustvom. Zabilježenim i izvedenim, poznavanjem Pisma i
snagom metafore i u mnogim biblijskim prikazima Stvaranja, života svetaca, Pjesmi
stvorenja u crkvenim prostorima. Njima pripadaju oltarne slike, freske i
vitraji, od kojih je dio predstavljen na ovoj izložbi digitalnim kolor printovima
na kapafiksu.
Jakubinovo beskompromisno
nepodlijeganje trendovima te motivska i majstorski izvedbena prepoznatljivost,
obogaćuju ne samo hrvatsko, već i europsko slikarstvo, dostižući vrhunac upravo
u transcendentnim prostorima sakralnog. U egzistenciji koja se otela vlastitom
prostoru i vremenu i postala dio vječnog bivstvovanja izvan prostora i vremena.
U intimi vlastite duše, osobne mikro dimenzije koja stoji nasuprot vizije
Božjeg makrosvijeta. Dokazujući kako istinska umjetnost uvijek dolazi iz
centra, iz unutrašnjosti, iz apsolutne istine. Kako ne podliježe vremenskim ni
prostornim granicama, već posjeduje autonomiju i svevremenost vlastitog
preobraženja u spoznaji misterija otkupljenja.
Sanda Stanaćev Bajzek
 |
| S otvorenja izložbe |
Čestitka mons. Jezerinca
 |
| Autor Marijan Jakubin predstavlja svoj autoportret |
